Besplatna dostava preko 3.000 din

Branislav Nušić, srpski književnik (Beograd, 20. 10. 1864 – Beograd, 19. 1. 1938). Studije prava završio je na Velikoj školi u Beogradu (1887). Učestvovao je u srpsko-bugarskom ratu. Zbog satirične pesme protiv obrenovićevskog režima (Dva raba, 1887) bio je osuđen na dve godine zatvora. Nakon pomilovanja, službovao je u konzulatima Kraljevine Srbije; od 1900. bio je upravnik pozorišta u Beogradu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu. Sarađivao je u periodici (u Politici je imao podlistak pod pseudonimom Ben Akiba). Nastavljajući se na tradiciju Jovana Sterije Popovića, pisao je satirične komedije (Narodni poslanik, 1883; Sumnjivo lice, 1888; Protekcija, 1889), u kojima je prikazao srpsko građansko društvo na prelazu iz 19. u 20. vek. Scenskog uspeha imale su i tragedije (Knez Ivo od Semberije, 1900; Hadži Loja, 1908). Antiratna raspoloženja izrazio je u zbirci Pripovetke jednog kaplara (1886), drami Velika nedelja (1920) i memoarskoj knjizi Devetsto petnaesta (1921). Objavio je humoristički roman Opštinsko dete (1902), roman inspirisan njegovim doživljajima iz detinjstva Hajduci (1934) te humorističku Autobiografiju (1924). Potkraj života vratio se komediji (Gospođa ministarka, 1929; Ožalošćena porodica, 1934; Pokojnik, 1937; Vlast, nedovršena); spontanim šalama i duhovitim dijalozima, te satiričnim portretisanjem karaktera, oštrom kritikom društvenih deformacija i veštim građenjem zapleta stekao je široku i trajnu popularnost u pozorišnoj publici.

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali vaše korisničko iskustvo na našoj veb stranici. Pregledavanjem ove veb stranice prihvatate našu upotrebu kolačića.